Tijekom ekonomskog booma 1960-ih na bogatom sjeveru Italije gradi se najviša europska zgrada. Na drugom kraju zemlje mladi speleolozi istražuju najdublju europsku spilju u zabačenoj i netaknutoj Kalabriji. Prvi put dosegnuto je dno ponora Bifurto, koje se nalazi 700 m ispod Zemlje, i njegova tiha crnoća. Stanovnici malenog susjednog sela ne osvrću se na pothvat ovih uljeza, no itekako ih primjećuje stari pastir u ravnici Pollino čiji se samotnjački život počinje isprepletati s putovanjem koje poduzima grupa istraživača. Frammartinov treći film Rupa snimljen je u južnoj Italiji, na granici susjednih regija Kalabrija i Basilicata koje ga i dalje nadahnjuju i gdje su snimljena sva njegova prethodna djela. Poput antropologa Frammartino zahvaća nepoznate dubine života i prirode te oživljava zaboravljene tradicije kroz film kao mistično iskustvo. Djelo je to organske ljepote – gotovo bez riječi.