U središtu Alcarràsa, naslovljenog prema malom mjestu na zapadu Katalonije, nalazi se obitelj Solé koja naraštajima brine o velikoj plantaži bresaka. Međutim vlasnici zemlje na kojoj Soléovi žive namjeravaju posjeći voćnjak i postaviti solarne panele. Kako ljeto odmiče kraju, multigeneracijskoj obitelji predvođenoj ostarjelim Rogelijem na oslabljenoj poziciji patrijarha i malenom Iris, čijim zaigranim dječjim očima ne promiče ozbiljnost situacije, postaje jasno da je njihovu vjekovnom načinu života i rada odzvonilo.

Sastavljen u potpunosti od neprofesionalnih glumaca, od kojih su neki i sami farmeri, ansambl filma vješto portretira način života usklađen s ciklusima prirode i lokalnom tradicijom, dok je snimateljica Daniela Cajías na kameri uspješno zabilježila sinestetičke vrijednosti kasnoga ljeta – od bogate, tople zlaćane boje, mirisa zrelih bresaka, pa do prigušenih zvukova koji iz daljine dopiru u smiraj ljetnoga popodneva. Gradeći svoj film kao suptilnu i nježnu elegiju o načinu života koji uzmiče pred pritiskom kapitala i masovne proizvodnje, Simón u priču nenametljivo upliće i aktualna ekonomsko-društvena pitanja.